MUZEJ ŽERAVICA
Na 20 kilometara od Novog Bečaja sa jedne i 17 kilometara od Kikinde sa druge strane, u Novom Miloševu, nalazi se najbogatija industrijsko-tehnička postavka na Balkanu.
Do pre nekoliko godina, privatna kolekcija otvorena za javnost, danas je registrovana Ustanova kulture, na čijim vratima ponosno stoji njen osnivač i vlasnik Čedomir Žeravica.
Fond muzeja obuhvata nekoliko zbirki , među čijim eksponatima se nalaze najstariji traktor i parna mašina u Srbiji i široj regiji. Pored toga u muzeju možete videti zbirke: automobila, motorcikala, stacionarnih motora, preko 40 starih zanata, zbirke foto, tv i radio aparata…
Dan muzeja pod nazivom „Zalazak u svitanju“ organizuje se svake godine, druge subote u septembru i u okviru tog dnevnog interaktivnog vremeplova, 2018. godine otvorena je stalna postavka „Popov. Duško Popov“, posvećena trostrukom tajnom agentu iz II svetskog rata, koji je Jan Flemingu poslužio kao etalon za nastanak najpoznatijeg svetskog agenta – Džejms Bonda.
Svi u muzEj!
ŽERAVICE SVETSKIH NASLEĐA
U leto 1939. godine, na jednoj fotografiji je ostala zabeležena vršidba žita, traktorom Fordson 10-20HP, proizvedenog 1924. godine, koji je puno lakše, brže i jednostavnije od parne mašine, pokretao vršalicu. Na slici je porodica Milorada Žeravice (1909-1968.), oca dva dečaka, Ranka (1929-2015.) i Milivoja (1931-2009.), koji su bili različitih interesovanja, ali jednako uspešni u onome što su radili.
Posvećeni zemlji , poljoprivredi i tehnici, prvu mašinbravarsku radionicu, otvorili su 1936. godine. Nekoliko godina kasnije, posle svetske nedaće, ostale zapamćene kao Drugi svetski rat, konfiskacija im je oduzela decenije rada i napretka. Znanje, volja i želja su ostali da sve to izgrade ponovo. U teškim posleratnim vremenima uspeli su ne samo da održe radionicu, već i da je unaprede.
Starijeg Miloradovog sina, Ranka, je velika radoznalost rano odvela od upravljanja poljoprivrednim gazdinstvom. Kada se 1946. godine, posle završetka ratnih nevolja vratio u gimnazijsku školsku klupu, u Kikindi, prvo je igrao fudbal po selima za školski tim, a zatim se sreo sa košarkaškom loptom. Decenije koje su dolazile su Ranka upisale u anale, kao jednog od osnivača svetske moderne košarke.
Miloradov mlađi sin, Milivoj, je čitav svoj radni vek posvetio razvoju radionice. Konstruisao je i pravio mašine, koje su im olakšavale i ubrzavale rad.
Milivojevi sinovi Čedomir (1956.) i Milorad (1959.) su nastavili da rade u okviru porodičnih poslova.
Milorad je nastavio da se bavi poljoprivredom, a Čedomir je preuzeo vođenje radionice, koja je 1972. godine prerasla u Dizel Servis Žeravica, da bi 1981. godine potpisao prvi ugovor sa firmom Robert Bosch GmbH, na prostorima bivše Jugoslavije. Danas je to jedan od najuspešnijih servisnih centara u BOSCH mreži, ali i jedan od nekoliko školskih trening centara u svetu.
PRVI TRAKTOR
Krajem sedamdesetih godina, pregledajući porodične albume, Milivoj je našao sliku Fordson traktora, sa početka naše priče. Traktor je porodica, posle konfiskacije, zamenila savremenijim, ali vođen nostalgijom i željom da ga ponovo nabavi, sasvim slučajno, Milivoj je saznao da u okolini Kragujevca postoji postoji baš takav.
Otišao je da ga pogleda i iznenadio se kada je ugledao još nekoliko sličnih traktora iz tog vremena. Bili su spremljeni za prodaju u inostranstvo. Tada je došao na ideju da ih sve otkupi i tako na neki način spase nestajanja sa ovih prostora. Ne znajući, tada je postavio temelje današnjeg muzeja.
U početku je to bila mala zbirka od svega nekoliko traktora: Fordson 10-20, Lanz D 15-30, HSCS 30-35, McCormick-Deering (IHC) 10-20, smeštenih u staroj šupi.
Očevu ljubav prema mašinama, nasledio je Čedomir koji je malu zbirku traktora doveo do nivoa ugledne i jedinstvene u našoj zemlji, ali i svetu. U namenski izgrađenom objektu, u vidu stalne postavke traktori su izloženi 1991. godine.
POSTAVKE
Muzejska zbirka, jedinstvena u našoj zemlji, sada se nalazi na površini od oko 1700 m2, pod krovom, dok se na prostoru ispred zgrade muzeja nalazi još sedamdesetak izloženih traktora, kao i brojne poljoprivredne mašine. Iza svakog eksponata stoji priča o njegovoj istoriji, tehničkim karakteristikama, ali i podaci i porodici kojoj je pripadao. Svi su nabavljeni u našoj zemlji i to predstavlja posebnu kulturnu vrednost ovog muzeja.
Najbrojniji eksponati u muzeju su traktori. Najveći deo traktora je proizveden u prvoj polovini XX veka. Samim tim, doći do delova za popravku je izuzetno teško i ulažu se ogromni napori se da to ostvari. Pri tom stalno učenje je obavezno. Tehnologije koje se koriste danas se umnogome razlikuju od onih korištenih pri izradi traktora onda. To je uzročno – posledično rezultiralo i bibliotekom, u kojoj se nalaze radioničke knjige, servisna dokumentacija i brošure, za sve eksponate u muzeju. Otuda i ogromna količina tehničkih podataka koje su dostupne posetiocima.
Pored traktora, u muzeju se nalaze: parne mašine, stacionarni motori, automobili, motocikli, stari zanati, kolekcije radio, tv i foto aparata…
ZALAZAK U SVITANJU
Godišnja prezentacija Muzeja Žeravica, koji je od nedavno upisan u registar ustanova kulture, održava se svake druge subote u septembru. Taj dan je posvećen otvaranju novih postavki i aktivnom predstavljanju eksponata, u radu.
Ove godine, najstariji traktor u muzeju, američki Hart-Parr 15-20HP, proizveden 1920. godine će 101. rođendan proslaviti radno, upravo tog dana. To je 14-ti sačuvani primerak tog tipa u svetu.
Zanimljivo je da je naziv „traktor“ u široku primenu tog naziva, uvela upravo ova firma.
Čarls Hart i Čarls Par, sreli su se kao studenti mehanike 1892. godine, na univerzitetu Medison, u Viskonsinu. Njihovo zajedničko interesovanje za motore sa unutrašnjim sagorevanjem, je dovelo do projekta izrade pet takvih motora. Tokom zime 1901-1902. godine, proizveli su njihov prvi gasni vučni motor, nazvan Broj 1. Hart i Par nisu bili prvi inženjeri koji su napravili ovakav motor, međutim, njihov model i kvalitet izrade su im omogućili to mesto u istoriji. Bili su prvi proizvođači koji su nešto značili.
Reč “Traktor” se prvi put upotrebila u novinskoj reklami za Hart-Parr, juna 1907. godine, ali reč nije bila njihova. Pronalazač iz Čikaga, G.H.Edvards, je prvi upotrebio tu reč 1870. godine, u svojoj prijavi za patent, mnogo pre nego što je menadžer prodaje Hart-Para, W.H.Vilijams, prisvojio reč kao svoju.
EDUKACIJA
Pored obilaska muzeja, posetioci mogu, na zanimljiv način, da nauče mnogo o istoriji i nastanku kompanija, čiji se proizvodi nalaze u postavkama.
Primer je jedan od, najpoznatijih evropskih, proizvođača u automobilskoj industriji, firma Opel.
Adam Opel (1837 – 1895.), rođen u Nemačkoj, se pored svog oca pripremao da preuzme porodični bravarski zanat. Školovao se u Belgiji i Francuskoj, gde se prvi put susreo sa tehnološkom inovacijom – šivaćom mašinom. Želeći da usvoji ovu novu tehnologiju, jedno vreme je proveo radeći u fabrici za proizvodnju.
Po povratku u Ruselshajm, 1862.godine je osnovao radionicu za proizvodnju šivaćih mašina u nekorišćenoj štali za krave, koja je pripadala ujaku. Veliku finansijsku podršku je dobio od žene Sofije, sa kojom je imao pet sinova i koja je ubedila i svoje dve sestre da ulože u proizvodnju.
Sve šivaće mašine su imale ženska imena, a model proizveden 1870. godine u novoizgrađenoj fabrici je nosio naziv Sofija.
Do 1900-te godine napravljeno je više od pola miliona mašina, a milioniti i ujedno poslednji primerak, sa proizvodne trake je sišao 1911. godine. Požar je te godine uništio veći deo fabrike i doneta je odluka da se prestane sa proizvodnjom šivaćih mašina i zauzme ozbiljnije mesto na tržištu u proizvodnji bicikala i automobila.
Prvi bicikl je proizveden 1886. godine, a u vreme najveće proizvodnje polovinom 1920-ih, dnevni kapacitet fabrike je bio 4000 komada. Ukupna proizvodnja je bila oko 2,5 miliona.
Prvi automobil proizveden 1899. godine, Adam nije doživeo.
Za dve godine, napravljeno je svega 65 primeraka, u saradnji sa bravarom koji se bavio dizajnom i koji se nisu dobro pokazali na tržištu . Ni saradnja sa francuskom firmom Darracq nije bolje prošla.
Tek 1909. godine, Opel je proizveo svoj “doktorski”automobil, koji je bio reklamiran kao „jednostavan mehanizam, koji se neverovatno lako koristi i nije Vam potreban vozač”.
Do 1930-ih, godišnja proizvodnja je bila veća od 100.000 automobila.
Tih godina, General Motors je kupio auto proizvodnju, a proizvodnju biciklova, porodica je prodala kompaniji NSU, čiji prvi proizvod su bile mašine za pletenje, ali to je već naredna priča.
PRIKUPLJANJE EKSPONATA
Zahvaljujući želji, volji i svesti jednog čoveka o značaju očuvanja naše kulturne baštine, muzej u svojim zbirkama ima desetak hiljada eksponata. Najveći deo je zaveden, obrađen i dostupan u digitalnoj formi, na sajtu muzeja. Zahvaljujući sredstvima dobijenim na konkursu Ministarstva kulture, u toku je implementacija sakupljenih podataka u jedinstveni muzejski program, obavezan za sve ustanove kulture.
Trudimo se da kroz programe, izložbe i interaktivan obilazak muzeja , svest o kulturnoj baštini i kulturi u zajednici uopšteno, probudimo kod svih posetilaca, da bi ih podstakli da razmisle o kulturi koju prenosimo na naredne generacije.
POSETE
Ne postoje starosne granice u muzeju. Most između prošlosti i sadašnjosti prilagođavamo svim uzrastima, da bi ga sa lakoćom prešli i sa sobom poneli preneto znanje i želju da se vrate ponovo. Od četvorogodišnje dece, koja savladaju princip rada transmisije i parne mašine, do onih najstarijih koji su ta znanja u sećanju obnovili.
Ivana Zec